O noćkovima

Od svih čarobnih bića, noćkovi važe za jedne od najmisterioznijih.

Glavna njihova karakteristika je to što gde god se pojave tu nastaje mrak. Pravi mrak. Šetaju u tami i obavljaju svoje važne zadatke. Njihova dela ljudi često pripisuju onim zlokobnim gremlinima. Međutim, za noćka se ne može reći da je zlo stvorenje. Dok gremline treba paziti da se ne pokvase ili da ne jedu posle ponoći kako ne bi postali zli, noćkovi su primorani da se staraju sami o sebi jer ih zapravo niko i ne vidi. Razlog zašto ih ljudi poistovećuju sa gremlinima je to što vole da se petljaju u ljudske poslove.

Iako svaki noćak, u stvari, izgleda drugačije, može se izdvojiti par karakteristika po kojima bi svako prepoznao (ukoliko bi ga video, što je nemoguće) jednog noćka:

  1. imaju krzno crne boje, koje je ponekad prošarano ponekom žutom tufnom;
  2. celo telo im se sastoji samo od trupa na koji je prikačen par tananih ruku bez krzna i par tananih nogu, zatim par okruglih očiju svetlo plave boje, mala pljosnata usta i sitan par ušiju pokrivenih krznom;
  3. visoki su otprilike kao jedna Snikers čokoladica;
  4. ruke su im dvaput duže od tela (cirka, dve Snikers čokoladice), pa ih zbog toga vuku za sobom dok jurcaju okolo;
  5. iako ih niko nikada nije čuo – komuniciraju ubrzanim pevljivim glasićima.

Ne postoje muški i ženski noćkovi. Postoje samo noćkovi. Da bi se stvorio jedan noćak potrebno je da u noći pomračenog meseca petogodišnji noćak  pljune na kelerabu, zatim da noćak sa žutim tufnama iščupa dlaku iz uha i baci je na kelerabu i na kraju da bilo koji drugi mladi noćak otpeva ritualnu Bajalicu Stvaranja za 3 sekunde. Bajalica glasi:

“PU! Gde-bi-svetlo-tu-je-mrak-eto-stiže-nov-noćak-noćku-crni-skoči-‘vamo-da-čoveku-zbrku-damo-skoči-navrh-kelerabe-ruku-daj-nam-u-sred-tame!“.

Bajalica se peva isključivo u ritualu stvaranja novog noćka. Kada se bajalica završi iz čudne magične mešavine iskače mladi noćak. Svi noćkovi su odrasli primerci i jedina nova moć koju steknu nakon pet godina je da budu „pljuvači“, tj. stvoritelji novih noćaka.

Omiljena poslastica svih noćkova, bez izuzetka, su šargarepe. Oni zbog šargarepa vode vekovnu borbu sa svojim zakletim neprijateljima – zecovima. Ova baštenska bitka se uglavnom svede na nekoliko noćkova koji jurišaju na zecove haotično mašući svojim dugačkim rukama i brbljajući 300 na sat. Odgovor zecova na ovakav napad je obično zbunjen pogled, nakon koga sledi bežanija. Noćkovi pobede u svakoj bici, ali pošto su zecovi brojiniji ipak uspevaju da ukradu po koju šargarepu.

Kao što je rečeno na početku, noćkovi imaju svoje važne zadatke koje obavljaju grupno ili samostalno u zavisnosti od težine zadatka. Svi zadaci su manje-više vezani za zbunjivanje ljudi. Ne znaju ni oni sami zašto. Takva im je priroda. Uglavnom, ukoliko se desi da vam u kući „nestane struje“ znajte da to nije delo radnika Elektrodistribucije, već da su tu negde u vašoj kući noćkovi i upravo sprovode u delo neku novu smicalicu. Neke od omiljenih stvari koje vole da rade su: dodavanje šargarepe svakom jelu (posebno kolačima), sakrivanje ključeva, pravljenje brodića od toalet papira, premeštanje uložaka iz jedne cipele u drugu, dovršavanje seminarskih radova na pisaćom mašini studentima koji kasne sa pisanjem istog, sakrivanje daljinskih upravljača, markiranje pogrešnih stranica u knjigama i tako dalje.

Pored neizrecive ljubavi prema šargarepi, svakog noćka karakteriše i ljubav prema pesmi I Started a Joke grupe Bee Gees. Zašto? Nikom nije poznato, ali u bilo kojoj većoj grupi noćkova će uvek postojati bar jedan koji vucara okolo ovaj singl. Njihov omiljeni zadatak je da posete vesele žurke srednjoškolaca i u silnoj konfuziji pri nestanku struje ubace CD, ploču ili flešku sa virusom koji kada se kompjuter ponovo pokrene automatski zameni sve pesme u njemu ovom pesmom. Kada struja ponovo „dođe“ i muzika krene, budite sigurni da u susednoj sobi nekoliko noćkova horski i u suzama peva uporedo sa Robinom Gibom setne stihove. Noćkovi plaču čokoladne suze.

Što se tiče avantura samotnih noćkova možda je najpoznatija legenda o Belom noćku.

Legenda o Belom noćku

Ovaj noćak se na prvi pogled ni po čemu, u stvari, nije razlikovao u odnosu na ostale noćkove. Ono po  čemu je ostao upamćen je njegova ljubav prema cvetićima . O, koliko je samo  voleo cvetiće. Ipak, kao i svakog noćka, i njega krasi „dar“ da gde god se pojavi za njim ide i mrak poput nekog kišnog oblaka. Da bi se cvetići otvorili, njima je potrebno svetlo. Kad god bi Beli noćak prišao nekom već otvorenom cvetiću on bi se ubrzo zatvorio.

Jedina njegova želja bila je da jednog dana priđe cvetiću i uživa u njegovom mirisu i bojama. Sve je pokušao kako bi nekako ugasio svoj dar donošenja mraka ali uzalud. Svoje ime je stekao onda kada je skočio u kantu punu bele farbe jer je mislio da mrak dolazi zbog njegovog crnog krzna. Ništa, se naravno, nije promenilo osim njegovog izgleda.

Jedno veče je tužno šetao sam pokraj jezerceta. Nije mu bilo do izvršavanja zadataka. Nije želeo da više bude noćak. Samo je želeo da pomiriše cvetić. Seo je na obalu počeo je tiho da plače. Sitne čokoladne suze su kapale u vodu i lagano je uzburkivale na noćnoj mesečini. Tako je tužno sedeo  neko vreme dok su mu nožice lelujale nad čistim, crnim, noćnim ogledalom. U jednom trenutku ga je nešto prenulo. Izrazito prijatan miris. Obrisao je čokoladni pogled kako bi bolje video. Ispod njegovih nogu lagano je po vodi plutao ružičasti vodeni ljiljan! Na svega par centimetara od njega! Pljeskao se svojim špageti rukama po licu ne bi li se osvestio, ali ljiljan je još uvek plutao i prolazio pored njega. „Nemoguće! Ima i cvetova koji se otvaraju noću!“, pomislio je. Veselo je skakutao po obali i pevao refren iz I Started a Joke (jer noćkovi ne znaju ni jednu drugu pesmu, osim nje i zabranjene Bajalice Stvaranja) dok se ljiljan polako udaljavao.

I looked at the skies running my hands over my eyes
And I fell out of bed hurting my head from things that I said
‘Till I finally died which started the whole world living
Oh If I’d only seen that the joke was on me

On je sa uživanjem skočio u vodu i doplivao na leđima veslajući svojim ogromnim rukama. Bela farba je polako počela da se rastvara i ostavlja trag  u vodi koji se presijavao na mesečini. Beli noćak je ponovo postao potpun. Beli noćak je ponovo noćak i to obožava. Lagano je kružio oko ljiljana uživajući u njegovom mirisu. U njegovom pogledu su se smenjivale slike krhkog mirišljavog ružičastog ljiljana i predivnog noćnog neba ukrašenog zvezdama.

[13. april 2017]