Draga moja,

Koliko se dugo već znamo? Možda nešto više od 25 godina. Ne mogu da se setim kad sam te postao svestan prvi put. Žao mi je nekako zbog toga. Nije to, valjda, toliko važno. Lepo je kada se sećaš, ali tako je to sa sećanjima. Nešto zapamtiš, nešto zaboraviš. Mahom nevoljno. Nije važno.

Sada smo stigli do kraja jednog puta. Žao mi je što ne mogu da nastavim dalje. Nije da ne želim. Ali već neko vreme je trajala ta bol koju sam ti zadavao. Bol koja je, u stvari, mene slomila.

Delili smo reči i hleb. Reči nisu uvek bile lepe. Hleb je ponekad bio gorak. Sve nekako pada lakše kada imaš nekog s kim možeš da to podeliš. Uteha mi ja to što te ne ostavljam samu. Ti si ta koja plaća cenu toga. Ali navići ćeš se. Moraš. Prosto je neprirodno, beskorisno da ostanem pored tebe. Sve te reči, slatke, gorke, puna usta, kidaju me godinama i pretvorile su me u ono što sam sad. U pokvarenjaka. U slomljenog pokvarenjaka. Nisi kriva ti. Te stvari se dešavaju. Dobro je što nećeš ostati sama. Ne zaslužuješ to. Znam da bi te samoća ubila.

Ćutao sam kada su se pojavile prve pukotine u meni. Nisam želeo da brineš. Znam da se ljutiš na mene zbog toga. Ne znam zašto to radimo nekad. Prećutkujemo stvari uz obrazloženje da tako nekog štitimo. Da li sam možda to radio jer sam hteo da zaštitim sebe? Da sakrijem od tebe da sam slab? Da pucam. Kako je to jedna suluda stvar. Paradoksalna. Svakoga dana sam bio sve slabiji i slabiji, a ćutao i izvlačio iz sebe ono malo preostale snage da nastavim dalje. Iako sam slabio, izgleda da sam gajio neku podsvesnu, kržljavu nadu da ću postati jači. Sad shvatam da me je ta staklena gordost, u stvari, uništila.

Znam sada da si mogla da pomogneš. Tako bi pomogla i sebi. Uskratio sam ti to. Poslednja stvar na svetu koju bih pomislio ili poželeo je da se tebi nešto loše desi. I vidiš da sam nas upravo doveo do toga. Ali me istinski raduje što još postoji spas za tebe. Što si sposobna da nastaviš dalje. Jača. Zrelija. Spremnija.

Drago mi je što neću više da te bolim i što mi dozvoljavaš da te pustim.

Praznina koju sam ostavio i koje si se stidela sada više ne postoji. Digni glavu i nasmej se. Tada si najlepša.

Srdačno tvoj,

Pretkutnjak, Četvorka, gore

[03.jul 2021.; 25. jul 2021.]