Dijana je podelila ulaznice za utakmicu na času odeljenjske zajednice. Mirno je došetala do svake klupe dok su se svi trudili da je ignorišu. Stavila je ulaznice na svaku klupu i sela natrag na svoje mesto. Sada sedi sama. Razredna... Continue Reading →
- Danas sam ceo dan spavala... U stvari, oboje smo ceo dan spavali. - Uspavani ste od muke neke. Uspavani smo. - Neki vid depresije mislim. Razmišljam i sad da legnem. - Pa 12 sati je. Zašto da ne? -... Continue Reading →
Bedniče maleni. Svileni. 43 godine a ni trunke razuma. Ma da, da, nemoj mi reći, znam sve. Išao si na jebeno takmičenje iz matematike u osnovnoj. Bravo za tebe. Mali tatin šampion. Majkino oko. Sve to ne menja činjenicu da... Continue Reading →
Opet sam sanjao o tebi. Ne tebe. O tebi. Dosta dugo te ne viđam ni u snovima. Možda zato što pokušavam na javi da te sakrijem. Zaboravim. Pomalo mi uspeva. Voleo sam da ti pričam neke svoje snove. Nikad vulgarne.... Continue Reading →
-„Ova torta ništa ne valja“, rekla je kroz smeh. Izvadio si telefon, potražio u imeniku reč „Mama“ i pružio joj telefon: -„Izvoli“. -„Zašto?“, upitala je uz osmeh. - „Pozovi ženu koja je podigla i odškolovala dva sina. Ženu kojoj je... Continue Reading →
Serbian Imaš parče gneva u levom unutrašnjem džepu jakne. Mali je. Staje u dlan, u džep. Lagan. Ima male kandže da se dobro uhvati. Ima tri rila da se dobro hrani. Tri... za svaki slučaj. Ima dobar razlog zašto je... Continue Reading →
************************************************************************* PRED VRATIMA (PRVI DEO) ************************************************************************* -Je l’ možemo da pričamo o nečem normalnom? -Naravno. O čemu bi pričao? Šta smatraš normalnim? -Hm, sada svako pitanje o normalnim stvarima nema smisla. -Možda. Ako želiš da diskutujemo o tvojoj situaciji i... Continue Reading →