Serbian -Dobro jutro, čika-Stevo! Kako ste danas? -Odlično! Hvala na pitanju. Imam 77 godina. Kažu da je prosečni životni vek muškaraca 72 godine, a žena 76. Statistički sam mrtav. A mrtav čovek se ni na šta ne žali i ne... Continue Reading →
Mislim da mi ne veruje kada kažem joj da me je u potpunosti briga za svet. Za gluposti na televiziji. Ko koga ne voli. Da li je cena šargarepe u jednoj prodavnici niža od cene u nekoj drugoj. Šta ima... Continue Reading →
-Dobrodošla nazad, draga kolegenice! Kako je bilo na odmoru? -Bolje te našla! Jao, divno. Da mogu, stalno bih bila na moru. -Pa znaš kako, da si stalno tamo, možda bi ti, vremenom, postalo dosadno. To što se dešava retko, čini... Continue Reading →
Serbian Ulice nisu iste. Zapravo jesu. To su sad samo ulice. Bez nje je sve samo goli beton, asfalt i polumrtvi opušci. Ponovo vidim ono što vide svi ostali. Otišla je i odnela šarene naočare. Od onda samo vučem neka... Continue Reading →
I konačno je kod mene. Kao u snu moje drugarice. Natrag u mom selu. Mestu u kome ništa nije ostalo osim detinjstva. Osim drveća i reke. Ni vazduh ne miriše isto. Ali sve to sada nije važno. Važno je da... Continue Reading →
Serbian Uzmi vazduh. Skoncentriši se. Sedi. Nemoj da stojiš. Razmišljaj praktično. Šta je telo? Mašina. Mašini treba energija. Za svaki pokret. Za svaku operaciju. Odakle dolazi energija za pokretanje? Mišići i niti koje ih vezuju sa kostima. Kako znaju šta... Continue Reading →
-Krenuo sam na obuku kao za dispečera za kamione sto voze po Njemačku. Ovde radi i moja buduća tašta. I sad ja sedim kao pored nje i ona me uči i objašnjava. Najbolje je kad radiš s budućom taštom i... Continue Reading →
Serbian https://www.youtube.com/watch?v=2R2OYAJxBQk Do Meseca. Gde je prašina žilet. Kida kožu, tkaninu i pluća. Prašina radioaktivna. Do Meseca ali ne i nazad. Gde je nebo uvek mračno. Gde zvezde zauvek svetle. Gde gravitacija opušta stisak. Gde su svi oni plava teniska... Continue Reading →
Serbian -Kako si se oporavio od udarca? -Kakvog udarca? -Pa od saznanja da nisi prva opcija ženskog sveta prilikom rešavanja problema otvaranja tegli. -A to.... E pa, vidiš, moj dobri Petre, dobro je na vreme shvatiti da nismo svi predodređeni... Continue Reading →
Serbian Negde daleko. Ispred roditeljske kuće. Pa na livadi. Sa vencem od cveća u kosi. Nešto počinje, a nešto drugo se završava. Pobegla si od svih na tren. Biti ponovo devojčica. Samo na tren. Devojčica kakva nikad nisi bila. Kao... Continue Reading →
Serbian Čudna stvar kod sećanja je da umeju da se pomešaju, da se nekako prikupe i nagomilaju u jedan dan. Možda u jednu misao. Tako da ti glava i srce eksplodiraju ponekad i onda ostaneš da ležiš i zuriš u... Continue Reading →
Serbian Volim što se smeje kada me vidi. Volim lažne rasprave koje povedemo. Volim što joj se rukavi duksa koji nosi po kući vuku po patosu. Volim što ih je isflekala gulašem iz mog tanjira u pokušaju da dohvati slanik.... Continue Reading →
Serbian Posežeš po mraku ali tamo nema ničeg. Maleni svet. Opterećuješ se stvarima kojima se niko ne opterećuje. Tričarije. Izgledaš smešno. Smeju ti se. Smeju se stvarima kojima govoriš. Buncanje. Oduvek odbojan. Arogantan. Šta ako nisi u pravu? Nikad. Ako... Continue Reading →
Serbian Ćutimo zadnjih sat vremena. Nijedna tišina sa njim nije neprijatna. Zalazak sunca nad rekom. Gužva je na mostu. Topli početak proleća. Ćutimo. Radio je ugašen. Ne želi da ga upali. Zbog mene. Zna da mi nije do muzike. Ne... Continue Reading →
Serbian 06:00. Lepota tišine. Sam na stajalištu. Topao vetar. Sunce se pomalja između zgrada. Autobus prilazi. Čini ti se da ga ne čuješ. Izdahnuo je i vrata su se otvorila. Saputnici. Tišina. Minut ćutanja za novi dan. Rađa se... Continue Reading →
Serbian Borim se sa celim svetom oko tebe. Sa celim prokletim svetom. Drži te u svom glupom jeftinom kavezu satkanom od papira, obaveza i rokova. Kavez trči kroz šumu kradljivaca vremena. Nosi te samu i začaranu. I ja vas jurim,... Continue Reading →
Serbian-Halo? Ej, gde si? -Jao, ne znam kako da ti objasnim gde da dođeš. Mrzim ovaj grad. Tako je debilozno ogroman. -Opusti se. Potraži najbližu tablu sa nazivom ulice na nekoj zgradi, onda i neki broj pa mi ih reci.... Continue Reading →
Serbian -U ovoj maloj se krije neka duboka tuga. Baš se, onako, oseća. Prigušena, daleka, duboka, jedva osetna, ali prisutna. I posle se pitate zašto se vešaju manekenke. Kao da je aksiom biti srećan ako si lep. -A ti si,... Continue Reading →
"Qi, Či ili Ch'i je osnova tradicionalne kineske kulture. Uglavnom se definiše kao "vazduh" ili "dah" i predstavlja "životnu silu" ili "duhovnu energiju" koja je deo svega što postoji. Či se u filozofiji pominje još od najranijih zabeleženih vremena u... Continue Reading →
Serbian Panorama-trenutak. Stari poznati osećaj. Odavno se nije desio. Slika urezana u misli zauvek. Znam da jeste. Sedi pored mene. Nešto priča svima u prostoriji. Kako volim kada priča. Savršen izgovor da je posmatram i posmatram a da ne posumnja... Continue Reading →
Serbian https://youtu.be/b3UviERjyQA Pričamo. Pričamo. Priča. Pričamo. Priča ona. Ja ne mogu. Postalo je jako teško. Mnogo je lakše ćutati. Reči. Reči. Problem u problemu. Ruske lutke. Nije stvar u tome što priča. Nije naporno slušati je. Naporna je nemoć.... Continue Reading →
Burazer me čekao ispred autobuske stanice. Kada sam mu prišao nasmejan zgrabio me je, zagrlio i podigao sa zemlje. Nikada me u životu nije tako prepao. Ovakvu bliskost ni jedan ni drugi nikada nismo iskazivali. Ništa više od rukovanja. Sada... Continue Reading →
Eno je! Na ivici mojih snova. Sedi u mom dvorištu. Nervozno očekuje nekog. Svečano se obukla. Kao da je neka proslava. Neki praznik. Mali okrugli stolovi su raspoređeni po celom dvorištu. Može da se čuje tiha muzika. Tiha jer još... Continue Reading →
Serbian “Halo?” “Ej, zdravo, šta radiš?” “Ništa, evo tu, spremam palačinke”. “Ha, i pre mesec dana, kada sam te poslednji put zvala, spremao si plačinke”. “Hm, pa da. To je zato što je moja stvarnost pauzirana kada ne pričam s... Continue Reading →
Serbian „Pusti svoju muziku“. Trgnuo me je njegov glas nakon nekoliko kilometara tišine. Relativne tišine. Radio je trenutno preživljavao epileptičarski napad u pokušaju da se opredeli za neku od stanica. Rezultat je zvučao kao da je u nekom horor filmu... Continue Reading →
Serbian https://www.youtube.com/watch?v=ru243ylmkYY Pogledom prelazim preko mase. Da li je moguće da nekog istovremeno tražiš ali želiš da ga ne nađeš? Zemlja je čudna smesa jučerašnje kiše, kamenja i opušaka. Kao da gaziš po... Continue Reading →
https://www.youtube.com/watch?v=MQvHU_Eoa9w Gledam joj lice. Ona gleda moje. Par centimetara nas deli. Trudi se najbolje što može da ignoriše hladnoću. Telo joj drhti ali lice se ne menja. Misteriozni osmeh. Ne čeka da je poljubim. To vidim na njenom licu. Nešto... Continue Reading →
Priključujem se i ovoj blog igri na poziv MAGIC BLACK BIRD. Hvala ti što čitaš moje stvari i što voliš da podeliš svoje mišljene u vezi bilo čega. Hvala ti i na tome što deliš svoja iskustva ovde sa nama... Continue Reading →
Prolećni dan lenjo se bliži kraju. Zraci sunca su zaposeli vrhove visokih zgrada. Nedelju dana do naredne godine. Trista koraka do poslastičarnice. Tri koraka od devojke koja čeka zeleno svetlo na semaforu. Njena drugarica upravo stupa na trotoar na drugoj... Continue Reading →
(“Pred vratima” je priča koja prethodi priči “Bašta”) PRED VRATIMA (PRVI DEO) PRED VRATIMA (DRUGI DEO) PRED VRATIMA (TREĆI DEO) ************************************************************************************** BAŠTA (PRVI DEO) ************************************************************************************** https://www.youtube.com/watch?v=UC1hl4wGH8c Neke stvari sam mu prećutao. Bilo bi dosadno da odmah sazna sve... Continue Reading →
("Pred vratima" je priča koja prethodi priči "Bašta") PRED VRATIMA (PRVI DEO) PRED VRATIMA (DRUGI DEO) PRED VRATIMA (TREĆI DEO) ************************************************************************************** https://www.youtube.com/watch?v=sMLAghts-VI Vrata su ogromna. Bele boje. Visoka možda oko pet-šest metara. Kao i bilo koja stara vrata, pomalo... Continue Reading →
Sve je mračno. Ne u potpunosti, ali dovoljno da ne razaznaješ pravilno stvari oko sebe. Ljude. Malo ih je. U ćoškovima sumorno, jedva primetno, tinja poneko neonsko svetlo zelene boje. Kao u nekom snu, u košmaru. Ne vidi se nijedan... Continue Reading →
Serbian Nebo je prelepo, a ja danas moram da budem zaglavljena u nekoj sali. Da slušam do besvesti nekog matorog prdavca koji je „napisao monografiju“ spojivši kao kolaž prevode strane literature 50 studenata. Smiri se. Polako. Uživaj u trenutku. U... Continue Reading →
Gledamo seriju. Glava mi je u njenom krilu. Voli da se igra s mojom kosom. “Da li bi me ubio?”, upitala je iznenada. “Molim!?”, upitao sam zgranuto, kao svaki iole normalan čovek. „Gledamo „Svi vole Rejmonda“ i tebi je palo... Continue Reading →
Sedimo na betonskim tribinama napuštenog igrališta. Beton je istalasan zbog korenja okolnog drveća. Basket na ovom terenu spada u ekstremne sportove. Jednom-dvaput godišnje skupimo dve ekipe i odigramo. Pobednik nije onaj ko da najviše koševa, nego onaj ko prođe bez... Continue Reading →
Nikad ti i ja nismo nešto mnogo razgovarali. Ništa čudno. Samo smo prijatelji zajedničkih prijatelja. Možda je do mene. Do veštački usađenih blokatora bliskosti. Možda se malo plašim da ćeš da mi se dopadneš. To bi bilo glupavo. Meni kažu ... Continue Reading →
Pozvaću Pacova da nam se pridruži. Odavno ga nisam videla. Pričamo, ali... hm... internet nas je sve olenjio. Pas i Pacovljev brat su se dogovorili da izađu pa idem i ja, jer ja posedujem Psa i Pas poseduje mene. Nikada... Continue Reading →
Zbog galame smo jako blizu jedno drugom. Prokleti miris! Meka gavranasta kosa mi pomiluje obraz. Dok priča posmatram njene narukvicama ukrašene ruke. Tanki prsti se izvijaju i crtaju po vazduhu pored njenog boka u trenucima kada naglašava neke reči. Kao... Continue Reading →
https://m.youtube.com/watch?v=1PWUeboN2QY Otvaram oči. Polako. Lenjo. Nikad ne spuštam roletne sasvim do kraja. Volim da odmah znam kakav će biti dan. Sunčevi zraci su se prosuli po dnu kreveta. Ali nešto je drugačije. Vazduh. Nešto u grudima, u stomaku.... Continue Reading →
Sesil: Što me tako gledaš? Domaćin: Kako te to gledam? Sesil: Ne znam. Kao da sam kriv za nešto. Domaćin: Nisi. Sesil: Ne deluje tako. Domaćin: Ti prvi privučeš pažnju. Sesil: Zato što sam napred? Domaćin: Da. Sesil: Ali i... Continue Reading →
Agonija je rajsko ostrvo na Mediteranu. Bilo je potrebno samo 10-ak godina da se od ovog malenog ostrva napravi ogromna turistička atrakcija prepuna hotela, tematskih parkova i raznih avanturističkih izazova. Duško ne zna ni sam kako je uspeo da ubedi... Continue Reading →
O noćkovima Od svih čarobnih bića, noćkovi važe za jedne od najmisterioznijih. Glavna njihova karakteristika je to što gde god se pojave tu nastaje mrak. Pravi mrak. Šetaju u tami i obavljaju svoje važne zadatke. Njihova dela ljudi često pripisuju... Continue Reading →
Serbian Naš stan je mali, ali radimo na tome da za 4-5 meseci kupimo nov. Prostran. Kakav smo oduvek želeli. Ona je u osmom mesecu i dok je posmatram mislim da na svetu ne postoji ništa divnije nego kada nešto... Continue Reading →
Zločin (prvi deo) Zločin (drugi deo) Dremam u krevetu kada me je trgnuo zvuk vrata. Pojavila se Sara sa malim buketom cveća, ovaj put bez mantila na sebi ali ponovo sa osmehom na licu. Ne govori ništa. Pilazi mom krevetu,... Continue Reading →
Opet ti. Opet ti. Opet ti. Čudno, zato što nisam razmišljao o tebi zadnjih par dana. Izvini, nisi ti kriva. Kriv je neki tvoj odraz, tj. slika o tebi, iskrivljena, koja pliva u nekoj od vijuga. Opušteno čeka trenutak da... Continue Reading →
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Zločin (prvi deo) ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Otvaram oči i nalazim se u bolničkom krevetu. Znojav sam. To je bio san? Tako izgledaju snovi. Nikada do sad nisam sanjao. Zašto sad? Hoće li se ponoviti? Mislim da je jutro jer prolazi par... Continue Reading →
https://caramelizelife.files.wordpress.com/2012/05/versatilebloggernominations.jpg Iako sam blogerki Dadi rekao da neću učestvovati u ovoj akciji promocije ostalih blogova, ipak sam odlučio da ne ispadnem totalni kreten i pomognem ostalima da njihovi tekstovi kako-tako lakše dođu do očiju sveta. Pre svega, hvala Dadi, Brlogingblog... Continue Reading →
https://youtu.be/M_QP3JPZoYA?t=17s Malopre sam čuo da si konačno nekom pružila ruku. Trač. Nisam ni tražio da čujem. Samo je došlo do mene. Saznao sam bukvalno pet minuta pre nego što sam počeo ovo da pišem. Stvarno. Nego, nije to važno. Mislim,... Continue Reading →